Osnovni zadatak svakog tjelesnog trenažnog procesa je da učvrsti zdravlje djece, te da utiče na njihov pravilan tjelesni razvoj. Pored navedenog, od izuzetne važnosti je i činjenica da se tim vidom trenažnog procesa postiže sticanje životnih navika, prije svega pravilne tehnike hodanja, kao i trčanja, tj. obilje prirodnog kretanja, koje ulaze u okvire osnovne atletske discipline. Kroz izlaganje ovim radom, biti će opisane igre i vježbe koje se mogu vrlo lahko primjeniti u radu sa djecom u dobi od 7 do 9 godina.

U ovom radu bit će govora o opisima tehnike i metodike učenja hodanja, sprinterskog i istrajnog trčanja, te trčanja štafete i preponaškog trčanja. Pored svega navedenog, fokus će biti usmjeren također i prema razvoju brzine, koordinacije, fleksibilnosti, snage i izdržljivosti. Navedene osobine su temeljne motoričke sposobnosti, na osnovu kojih je moguće naučiti tehniku atletskih disciplina.

Ovaj rada je koncipiran  tako da se bazira o samom značenju riječi igra, te će biti pojašnjeni aspekti sa kojih se može promatrati igra, te također uticaji koje ista može imati na razvoj djece u uzrasnoj dobi od 7 do 9 godina. Također, pored navedenog, govorit će se i o metodici, kao i tehinici, te pristupu ka djeci u već pomenutoj uzrasnoj dobi.

PODJELA IGARA

Savremena podjela igara, a postoje različite podjele, zasnovana je na postavkama mnogih poznatih pedagoga, liječnika, naučnika i drugih. Pri tome je najnaglašenija potreba za podjelom u praksi tjelesne i zdravstvene kulture i sportske trenažne tehnologije. U pedagoškoj praksi podjela igara na grupe prema određenim kriterijima olakšava izbor prilikom rješavanja različitih zadataka.

Jedna je od postojećih podjela igara prema međusobnom odnosu igrača. Prema toj podjeli postoje igre u kojima učesnici imaju direktan dodir sa suparnicima. Taj je oblik prema načinu kretanja najsloženiji zbog čestih i naglih promjena situacija i promjena uvjeta u igri zbog borbe za pobjedu i slično. Traže se brze reakcije i rješenja. U drugu skupinu mogu se svrstati igre bez dodira među igračima. Igrači ekipa djeluju među sobom usuglašeno primjenjujući različite varijante taktike, ali nemaju direktan uticaj na aktivnost igrača druge ekipe. Te se igre npr. dječja odbojka i sl, provode na terenu koji je podijeljen mrežom ili središnjom crtom. Trećoj skupini pripadaju različite štafete u kojima kretanje svih učesnika ima isti  smjer te svi izvode iste zadatke. Aktivnosti se provode redom i po mogućnosti slaganjem maksimalnih napora Štafete mogu biti organizirane u kolonama. paralelnim kolonama, nasuprotnim kolonama ili u krugu.

Igre se mogu podijeliti i na sljedeće načine:

– prema stepenu složenosti njihova sadržaja – od najjednostavnijih do najsloženijih.

– prema dobi učesnika igre – za djecu od 7-9 godina, 10-11 godina. 12-14 godina itd.

– prema načinu kretanja – igre s trčanjem, skokovima uvis, udalj, iz mjesta i sa zaletom, igre s bacanjem itd.;

– prema motoričkim osobinama koje razvijaju – igre prvenstveno za razvoj brzine, snage, izdržljivosti, koordinacije, fleksibilnosti i si.

– prema svrsi – igre koje mogu služiti i kao priprema za pojedine sportove. Tada se igre izvode s ciljem učenja i usavršavanja

– pojedinih elemenata tehnike i taktike  te za razvoj motoričkih osobina važnih za neki sport (npr. startne igre. štafetne igre i sl).

– prema  godišnjem  dobu dijele se na ljetne, zimske  te igre na otvorenom   i  u zatvorenom prostoru i si.

Radi rješavanja postavljenih pedagoških zadataka u različitim uvjetima rada može se uzeti istodobno i više kriterija, ipak, osnovni trebaju biti dob i motorička pripremljenost djece, oblik kretanja je pretežni uticaj na razvoj neke motoričke osobine.

OSNOVNE ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE DJECE 7-9 GODINA

Naučno je ustanovljeno da na biološki razvoj organizma u najvećoj mjeri utječe tjelesna aktivnost. Pomoću tjelesne aktivnosti aktivira se sistem odlučujući za pretvorbu energije za aktivnost svih stanica organizma, ioako se tjelesna aktivnost može smatrati najvažnijom jedinicom razvitka većine čovjekovih osobina, ne smije se zaboraviti ni uloga ostalih faktora, kao što su prehrana, stanovanje, higijenski način života, obrazovanje, međuljudski odnosi.

Osnovni zadatak tjelesne i zdravstvene kulture promjena većine obilježja antropološkog statusa a posebno morfoloških, funkcionalnih, motoričkih te spoznajnih (kognitivnih) funkcija, kao i karakteristike osobina ličnosti (konativnih osobina), koje sve zajedno učestvuju u motoričkom izražavanju. Prema tome najvažnija je zadaća u nastavi tjjelesne i zdravstvene kulture i u svim drugim tjelesnim trenažnim procesima oblikovati zdravu i harmonijski razvijenu osobu. Ioako tjelesne vježbe mogu potaknuti razvoj pizitivnih osobina, one  mogu dovesti i do negativnih,  štetnih posljedica. Sve ovisi u stepenu opterećenja i stepenu tjelesne pripremljenosti učenika. Primjena svake tjelesne vježbe određuje se prema dobnim karakteristikama, odnosno anatomsko – fiziološkom razvoju učenika. To znači da se različite vježbe sa satovima tjelesne i zdravstvene kulture ili neki drugi tjelesni procesi doziraju i koncentriraju u skladu sa zadatkom iz programa tjelesne i zdravstvene kulture s tjelesnim razvojem učenika.

UTICAJ IGRE NA MOTORIČKE SPOSOBNOSTI

Razvoj brzine

Brzina je motoričko svojstvo koje ljudima omogućava kretanje s većom brzinom ili učestalošću pokreta.Viša razina brzine pogoduje razvoju i nekih drugih motoričkih sposobnosti. Isto tako, što je viša razina brzine, to će biti i veći uspjeh u usvajanju tehnike kretanja. Do VII razreda postoje vrlo dobri uvjeti  za razvoj ovo osobine. Zbog toga osnovna pažnja i napor mora biti usmjerena na to da se što češće primjenjuju vježbe koje razvijaju ovu sposobnost.

Razvoj fleksibilnosti

Viša razina fleksibilnosti omogućava izvedbu kretanja s većom amplitudom, a i važna je osnova za realizaciju tehnike kretanja. U praksi se razlikuje opća i specijalna fleksibilnost. Većina tjelesnih vježbi iz programa tjelesne i zdravstvene kulture u III. i VI razredu i tjelesnih trenažnih procesa za ovaj uzrast vezana je uz razvoj opće fleksibilnosti, a vježbe za razvoj specijalne pojavljuju se od VI. razreda ili u starijim grupama nekih tjelesnih trenažnih procesa  i to na časovima ili trenažnim jedinicama koji su vezani uz učenje konkretnog oblika atletskog kretanja. Pogrešno je mišljenje kako mladi učenici imaju dovoljno razvijenu prirodnu fleksibilnost. U starijim razredima treba veću pažnju usmjeriti na povišenje elastičnosti pojedinih mišićnih grupa, a osobito mišića opružača, koji su povezani s izvedbom osonovnih oblika kretanja.

Razvoj koordinacije

Razvoju koordinacije pomažu, ali o njoj i ovise, rezultati u atletskim vježbama, kao što su:trčanje preko prepona, skok udalj i uvis, bacanja s okretom i sl., tj. takve vježbe koje razvijaju sposobnosti za izvedbu kretanja brzo i u promjenljivim uvjetima. Visoka razina koordinacije primjećuje se kod učenika koji ima višu razinu i drugih motoričkih osobina te koji imaju veći opseg kretnih navika.

Razvoj snage

Poznato je da je izvjesna količina snage potrebna za izvođenje svih atletskih vježbi. Snaga se može razvijati vježbama bez mijenjenja dužine mišića, vježbama sa skraćenjem mišića (svladavanje,suprostavljanje) te vježbama s produljenjem mišića (ustupajući rad). U uvjetima nastave tjelesne i zdravstvene kulture ili u drugim trenažnim procesima najvažnije su vježbe sa skraćenjem dužine mišića. Većina atletskih vježbi omogućava razvoj snage u dinamičkom režimu (npr. trkačke,skakačke vježbe i sl.), što je efikasnije za organizam koji raste.

Razvoj izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost za izvođenje dugotrarjnog rada različitim intenzitetima. Najčešća podjela izdržljivosti je na opću i specijalnu. Kao posebno motoričko svojstvo izdržljivost treba razvijati u kasnijim razredima. Prirodno brži razvoj ove osobine počinje od VI. razreda. Vježbe usmjerene na razvoj izdržljivosti postavljaju veće zahtjeve srčano-žilnom i živčanom sistemu.

Zbog toga vježbe dugotrajnog trčanja treba izvoditi umjereneim intenzitetom i uz kontrolu stanja zdravlja učenika. Istraživanja pokazuju da se od 14. godine većina motoričkih osobina intenzivno i svestrano razvija .No vegetativne funkcije u odnosu na njih malo zaostaju. Potreba za kisikom na 1 kg tjelesne težine dostiže u djece razinu odraslih tek od 14. do 15. godine. Djeca imaju manju količinu hemoglobina na 1 kg tjelesne težine. U mlađoj dobi srce se skraćuje češće, a snaga njegova skraćenja zaostaje za brzinom rasta cjelokupnog organizma, zbog čega djetetovo srce radi nepregnutije. To i jeste  razlog da se izdržljivost kao zasebno svojstvo treba razvijati tek od VI. razreda.

KONCEPT „IAAF“- DJEČIJE ATLETIKE

Odlika dječijeg uzrasta je njihova zainteresovanost za igru kroz koju ostvaruju samoiskazivanje, potvrđivanje, međusobno poređenje  sposobnosti kroz takmičenje.  Atletika, sa raznovsnošću svojih  disciplina, pruža odličnu priliku za ovu vrstu interakcije vršnjaka. Ipak, da bi atletika bila atraktivna aktivnost za djecu, oni koji brinu  o ovom sportu moraju osmisliti prikladne programe koji bi uvažavali   neophodnost prisustva  elemenata koji motivišu djecu za igru.

Progresivna izdržljivost

Cilj: Kontrola sekvence ‐ različit nivo brzine

Prijedlog situacije: Dati djeci zadatak da povežu više dionica u jedan niz istrčan različitim tempom. Da bi organizacija bila jednostavnija, najbolje je da se trče različite dionice za isto zadato vrijeme (na pr.: trčati zajedno 40 m za 15“ i 30 m za 15“ na pravougaonom terenu).

Ponašanje početnika: Početnici imaju problema da kontrolišu tempo tokom cijele dionice. Često čekaju signal za start da bi nastavili da trče ponovo. Ovakve promene su često suviše nagle i pogubne po snagu (energiju).

progresivna izdržljivost

Instrukcije za vježbu:

– Ostvariti postepenu promijenu tempa – Biti opušten tokom trčanja

Značajne stavke:

– Imati kontrolu nad „brzinskim ugovorom“ – Disati lagano

– Tražiti na način da se uštedi energija

Postupno učenje:

– Mijenjati tempo i dionicu koja se trči

– Odraditi sekvence sa postepenim ubrzanjem i postepenim usporenejm, itd.

– Vježbanje treba da se pretvori u igru (eksperiment: kojim tempom će oni trčati?)

Bezbjednost:

–     Bezbjedne staze

–     Prikladna brzina

Oprema:

– Vertikalni markeri

– Jedna štoperica/jedna pištaljka

Sprint i prepone

Cilj: Unaprijediti prelazak preko prepona

Izgled vježbe: Napraviti poligon sa različitim rekvizitima za vježbanje skokova (vertikalno-horizontalni).

Ponašanje početnika: Početnici oklijevaju prije prepreke i često doskoču sa oba stopla radi sigurnosti.

sprint i  prepone

Instrukcije za vježbu:

–          trčati što pravilnije

–          brzo trčati poslije prepreke

Dodatni poeni:

–          održavati ravnotežu poslije pretrčane prepreke

–          savladavanje prepreka sa određenim nagibom

–          bez usporavanja pred preprekom

Progresija učenja: 

–          varijacije visine prepreke

–          različite udaljenosti prepreka

Sigurnost:  prepreke koje odgovaraju uzrastu       Oprema: horizontalni markeri

„TREBAMO SE DIĆI NA DJEČIJI NIVO,  A NE SPUSTITI“

Na osnovu svega navedenog možemo zaključiti da je igra fundament u trenažnom procesu sa djecom. Igrom ispunjavamo trenažne ciljeve i dječije  osnovno pravo da se igraju.  Igra predstavlja idealno sredstvo za rad s djecom  jer raznim varijacijama-modificiranjem jedne igre možemo da mijenjamo   sve varijable treninga (intezitet, ekstenzitet,  gustoću,  volumen itd) i da  primjenjujemo razne prirodne oblike kretanja što je veoma bitno u radu sa djecom. Čuvajmo djecu jer samo sistematskim i pravilnim radom možemo  imati profesionalni seniorski rezultat. Treba odstupiti od sterotipa da se s  djecom radi kao sa odraslim već oformljenim sportasima, zato što djeca nisu  mali ljudi. Kad se planira i programira trening za djecu, treba da se vodi velika  pažnja ŠTA? KOLIKO? I KAD? dati djeci da rade. Mislim da je upravo ovo razlog zašto zaostajemo za svjetskim sportom.

Napisao: Edhem Bajrić

 

LITERATURA

Čoh, M.:Atletika tehnika in metodika nekaternih atletskih disciplin, Fakulteta za Šport, Športna knjižica, Ljubljana, 1992.

Emberšić,S.Danilo . Atletika –Meti tehnika in metodika. Univerza v Ljubljani. Fakulteta za šport.2003

Lenert, S.;Enciklopedija  fizičke kulture (Atletika).Zagreb,1975

Huizinga J Homo Ludens.Prevod.Matica  Hrvatska.Zagreb.1970.

Kajoa,R.Igre I ljudi.Nolit.Beograd.1979

Smajlović N.:Atletski sedmoboj – struktura I niovoi potencijala. Univerzitet u Sarajevu,sarajevo, 2005

Smajlović, N;Babić, M.:Atletika. Atletski savez BiH,Sarajevo, 1998

Šnajder V.:Na mjesta, Pozor….Fakultet za fizičku kulturu,Zagreb,1997.

Wangemann, Bjor I sur.:Atletika za djecu – praktični vodić. Prijevod.AS BiH.Sarajevo 2005