Sažetak          

Analiza individualnih profila varijabli elastične snage i pokazatelja  startnog ubrzanja ukazuju na  velike razlike između takmičara različitog rezultatskog nivoa u pretrčavanju dionice od 20m. Rezultati potvrđuju da kvalitetniji sprinter ima kraće vrijeme startne reakcije, izraženiju startnu snagu, kraće međuvrijeme pretrčavanja dionice od 5, 10, 15m i 20m, kraće vrijeme kontakne faze i faze leta kao i veću frekvenciju koraka. Rezultati ovog istraživanja potvrđuju nalaze mnogih istraživača  da su navedeni parametri,  njihov adekvatan  nivo i  pozitivni  međuodnosi u osnovi rezultatske uspješnosti sprinterskog trčanja.

Uvod

Osnovni cilj atletskim sprinterskim disciplinama je da se staza pretrči za što kraće vrijeme. Većina autora koji se bave dinamikom brzine sprinterskog trčanja tvrde da rezultat u sprinterskom trčanju zavisi od nekoliko međusobno povezanih faza:

– vrijeme reakcije, prvi element nakon startnog znaka za početak utrke,

– faza izlaska iz startnog bloka

– faza početnog (startnog) ubrzanja – akceleracija,

– faza trčanja maksimalnom brzinom,

– faza deceleracije (održavanje brzine što je moguće duže sa što manjim opadanjem) i

– protrčavanje ciljne ravnine.

Mnogim istraživanjima (Bellotti, (1991); Bruggemann i Glad, (1988); Müller i Hommel, (1997); Harland i Steele (1997) Ferro, Riviera, Pagola, Ferreruela, Martin i Rocandio (2001)Čoh, Dolenec i Jošt (2002); Dolenec (2002). Antekolović, Lj., Žufar, G., Hofman, E. (2003). Babić, V. (2005); Čoh, M., Smajlović, N., i Tomažin, K. (2005); Likić, S., N. Smajlović (2009). potvrđeno je da postoje velike razlike u dinamici brzine trčanja sprintera različitih kvaliteta. Kod kvalitetnih sprintera krivulja porasta brzine je strmija i duže se zadržava na visoko dostignutom nivou. Jasno je da u svakom koraku trčanja i u ostvarenju željene dinamike trčanja takmičar koristi elastičnu snagu, odnosno pliometrijsku kontrakciju čime njen značaj za konačan takmičarski rezultat ima dominantan značaj. Važna komponenta za razumijevanje pliometrije je elastičnost mišića tj. sposobnost mišića da se izduži i poveća svoju napetost, što se događa na kontraktilnim elementima poprečno – prugastog mišića. (Radcilffe, Farentinos, 1998). Termin elastična snaga se odnosi na sposobnost mišićno – tetivnog sistema koji omogućuje da bude značajno istegnut i time povećava unutrašnju mišićnu tenziju i nakon toga naglo skraćen tj. koncentrično kontrahiran. Ostvarenje ovih mehanizama je vidljivo u sposobnosti sprintera  da napravi iznimno jake višekratne odraze za vrijeme trke. Tu također pripada i sposobnost  sprintera  da nakon što ostvari prednji kontakt sa podlogom, preko faze vertikale, brzo dođe u odraznu fazu i odrazi se tj. odbije od podloge u što kraćem vremenu saopštavajući što veću silu.

Elastičnu energiju možemo definirati i kao mehaničku energiju koju mišić ne troši u obliku energije već je apsorbira i pohranjuje za korištenje tokom narednih, aktivnih ciklusa skraćivanja.

Za razumijevanje pliometrije potrebno je obratiti pažnju na ekscentrično – koncetričnu kontrakciju i na vrijeme između koncentričnog i ekscentričnog dijela ciklusa, a možemo ga nazvati elastično – reaktivni koncept. Također je bitan impuls ili sila koja izaziva kretanje tijela. Poznato je da veći impuls doprinosi većoj učinkovitosti i kada veće istezanje prethodi pozitivnom radu, proizvodi se veća mehanička efikasnost. Neki autori izrazom potencijacija objašnjavaju sinergijsko povećanje energetskih stepeni i povećanje efikasnosti.

Tu dolazimo do pojma refleksa mišićnog vretena ili miotaktičkog refleksa koji je osnovi ekscentrično – koncetrične kontrakcije i bitan je elemenat cjelokupne kontrole nervnog sistema nad tjelesnim pokretima. (Čoh, 2003). Pri tome posebnu ulogu imaju proprioceptori tj. završeci živčanih stanica koji šalju sve informacije o mišićno-koštanom sistemu prema centralnom nervnom sistemu.

Refleks istezanja (miotaktički refleks) se odvija na način da se prilikom istezanja mišića, mišićno vreteno bilježi promjenu dužine mišića i šalje informacije do kičmene moždine koja ih prenosi dalje do centralnog nervnog sistema. To uključuje refleks istezanja (miotaktički refleks) koji, kontrahirajući mišić, pokušava spriječiti produženje mišića. Što je brža promjena dužine mišića, to je i jača refleksna kontrakcija (na tom principu se bazira pliometrijski trening). Jako važnu nervnu funkciju ima mehanizam predaktivacije. Predaktivacija se odnosi na to da se mioelektrična aktivnost u mišiću pojavi prije njegovog istezanja. Putem predaktivacije dolazi do optimalnog podraživanja mišićnog vretena, a time se povećava i refleks istezanja. Predaktivacija se događa nekoliko trenutaka prije dodira stopala sa podlogom da bi se mišići što bolje pripremili za istezanje zbog vanjske sile gravitacije. Što je veća predaktivacija, to će biti veća podraženost alfa motoričkih živaca, pa onda i bolja refleksna potencijacija mišića (Simonsen i sur,1985. prema Čoh 2004).

Utilizacija (upotreba) elastične energije također je povezana sa tipom mišićnih vlakana sportaša. Oni pojedinci koji imaju veću količinu brzih vlakana, imaju u pravilu kraću ekscentričnu fazu i manju amplitudu kretanja u koljenu, a oni sportaši koji imaju veću količinu sporih mišićnih vlakana mogu većom amplitudom i dužim vremenom pregibanja iskoristiti više elastične energije.(Čoh, 2004).

Na značaj elastične snage (pliometrije) u sprinterskom trčanju ukazivali su mnogi istraživači kao Gambetta (1997); Čoh, Mihajlovič i Praprotnik, (2001); Hunter, Marshall i McNair (2004); Čoh, Dolenec i Jošt (2002) Donati, (1995); Locatelli i Arsac, (1995); Mero, Komi i Gregor, (1992); Čoh, Mihajlovič i Praprotnik, (2001);

Iako mehanizam djelovanja pliometrijskih kvaliteta nije do kraja objašnjen, svjedoci smo činjenice da pliometrijski kvaliteti i pliometrijski trening pokazuje značajne pozitivne efekte na poboljšavanje eksplozivnosti i brzine kod sprintera i u konačnici, na rezultatsku efikasnost sprintera.

To je razlog što je i ovo istraživanje usmjereno na utvrđivanje međuodnosa nivoa elastične snage,  dinamike startnog ubrzanja i maksimalne brzine atletičara sprintera polazeći od hipotetske pretpostavke da postoji statistički značajna povezanost elastične snage sa dinamikom ispoljavanja startnog ubrzanja i maksimalnom brzinom sprintera.

Metod

Osnovni problem ovog aplikativno-konfirmativnog istraživanja, transferzalnog tipa je utvrđivanje prisustva i nivoa  uticaja elastične snage na dinamiku startnog ubrzanja i maksimalne brzine sprintera.

Uzorak ispitanika činilo je 8 najboljih sprintera AK Sarajevo u starosnoj dobi od 17  do  22 godina, sa rezultatske vrijednosti  na utrci 100m koje se kreću u rasponu od  10.60 s do 11.50 s.

Uzorak varijabli za ovo istraživanje sastoji se od slijedećih mjernih instrumenata:

Pretrčavanje dionice 20m na Opto Track-u sa 4 para fotoćelija koje registriraju vrijeme trčanja na pojedinim odsječcima, od 5, 10, 15, i 20 m pri čemu su evidentirane slijedeće varijable pokazatelja startnog ubrzanja: vrijeme reakcije 20m, snaga iz niskog starta,vrijeme trčanja na 5 m, 10m, 15m, 20m, prosječna frekvencija koraka 20m, prosječno trajanje kontakta 20m, prosječno trajanje leta 20m, dužine svakog koraka.

Nivo elastične snage je mjeren odrazom poslije dubinskih skokova sa visine 25, 45, Stifnes –(20 ponavljanja) u prostoru Opto Jump-a pri čemu su registrirane varijable trajanje kontakta pri saskoku sa 25cm, trajanje kontakta pri saskoku sa 45cm, prosječno vrijeme kontakta u stiffnes 20, visina odraza nakon saskoka sa 25cm, visina odraza nakon saskoka sa 45cm, prosječna visina odraza u stiffnes 20. Testiranje obavili kvalifikovani kineziolozi, iz dijagnostičkog centra sa Univerziteta u Ljubljani. Podaci dobiveni istraživanjem obrađeni su pomoću programskih sistema za analizu podataka STATISTIKA 5.0  i SPSS 12.0.

Rezultati i diskusija

Tabela 1. Centralni i disperzioni parametri startnog ubrzanja

 PARAMETRI N Mean Min Max S.D. Skew Kurt
VRIJEME REAKCIJE 20m

8

0,298

0,17

0,591

0,176

1,398

-0,030

SNAGA IZ NISKOG STARTA

8

4059,625

1819

8921

2306,718

1,524

2,366

VRIJEME NA 5 m

8

1,461

1,36

1,61

0,084

0,401

-0,104

VRIJEME NA 10m

8

2,176

2,00

2,31

0,102

-0,307

0,014

VRIJEME NA 15m

8

2,834

2,62

2,98

0,123

-0,473

-0,225

VRIJEME NA 20m

8

3,419

3,17

3,61

0,150

-0,386

-0,667

PROSJEK TR. KONTAKTA  20m

8

0,134

0,12

0,153

0,010

1,004

2,104

PROSJEČNO TRAJANJE LETA 20 m

8

0,093

0,084

0,111

0,010

1,250

0,277

PROSJEČNA FREKV. KORAKA 20m

8

4,409

4,06

4,65

0,220

-0,539

-1,303

DUŽINA PRVOG KORAKA

8

104,25

90

114

8,714

-0,582

-0,691

DUŽINA DRUGOG KORAKA

8

102,25

90

118

8,892

0,727

0,301

DUZINA TREĆEG KORAKA

8

122,875

112

130

7,160

-0,921

-0,540

DUZINA ČETVRTOG KORAKA

8

133,375

121

143

7,763

-0,507

-0,783

DUZINA PETOG KORAKA

8

142,625

133

155

9,039

0,370

-1,916

DUZINA ŠESTOG KORAKA

8

151,125

133

164

10,723

-0,616

-0,663

DUZINA SEDMOG KORAKA

8

161,75

146

174

9,721

-0,083

-0,655

DUZINA OSMOG KORAKA

8

167,625

152

180

10,609

-0,353

-1,267

DUZINA DEVETOG KORAKA

8

176,125

164

183

6,221

-0,872

1,138

DUZINA DESETOG KORAKA

8

179,875

164

192

10,842

-0,376

-1,565

DUZINA JEDANAESTOG KORAKA

8

184,125

171

192

6,402

-1,240

2,125

DUZINA DVANAESTOG KORAKA

8

192,875

177

208

11,038

-0,252

-1,313

DUZINA TRINAESTOG KORAKA

8

200,25

183

217

11,937

-0,070

-0,767

Legenda: Mean –  Artimetičke sredine varijabli, Std.Dev – standardne devijacije varijabli, Median – Medijana, Min –  minimalni rezultat, Max – maksimalni rezultat, Range – raspon, Skewness – mjera zakrivljenosti distribucije, Kurtosis – mjera spljoštenosti distribucije rezultata,

 Tabela 2. Centralni i disperzioni parametri elastične snage

 PARAMETRI N Mean Min Max Std.Dev. Skew Kurt
TRAJANJE KONTAKTA PRI SASKOKU SA 25cm

8

0,191

0,147

0,258

0,03

0,79

0,11

TRAJANJE KONTAKTA PRI SASKOKU SA 45cm

8

0,183

0,165

0,221

0,02

1,12

0,56

PROSJEČNO TRAJANJE KONTAKTA U STIFFNES 20

8

0,180

0,148

0,203

0,01

-0,47

-0,81

PROSJEČNA VISINA ODRAZA U STIFFNES 20

8

33,75

26,4

40,9

5,62

0,02

-1,922

VISINA ODRAZA NAKON SASKOKA SA 45cm

8

39,588

31,6

46,8

5,80

-0,41

-1,80

VISINA ODRAZA NAKON SASKOKA SA 25cm

8

39,563

29,4

47,7

6,491

-0,54

-1,22

Legenda: Mean –  Artimetičke sredine varijabli, Std.Dev – standardne devijacije varijabli, Median – Medijana, Min –  minimalni rezultat, Max – maksimalni rezultat, Range – raspon, Skewness – mjera zakrivljenosti distribucije, Kurtosis – mjera spljoštenosti distribucije rezultata, 

Na dijagramu progresije dužine koraka svih ispitanika, uočavamo kako skoro svi ispitanici imaju konstantnu progresiju, što predstavlja pozitivnu osobinu kod sprintera. Evidentno je kako ispitanik broj jedan ima najlinearniju progresiju bez velikih oscilacija. Analiza individualnih profila je pretpostavka za objektivnije usmjeravanje programskih sadržaja u treningu pojedinca.

Tabela 3. Parametri elastične snage 

IME I PREZIME VISINA ODRAZA NAKON SASKOKA SA 25 cm VISINA ODRAZA NAKON SASKOKA SA 45 cm PROSJEČNAVISINA ODRAZA U STIFFNES 20 TRAJANJE KONTAKTA PRI SASKOKU SA 25cm TRAJANJE KONTAKTA PRI SASKOKU SA 45cm PROSJEČNO TRAJANJE KONTAKTA U STIFFNES 20
Č. N.

47,70

43,40

36,50

0,147

0,165

0,160

T. A.

42,40

44,00

26,40

0,153

0,166

0,148

B. A.

29,40

31,60

29,50

0,177

0,178

0,191

R. H.

42,20

41,50

40,90

0,185

0,171

0,180

Č. A.

34,80

33,10

31,10

0,189

0,172

0,186

Z. A.

43,30

46,80

40,10

0,232

0,196

0,203

B. E.

32,40

33,90

28,20

0.258

0.221

0.200

O.E.

44,30

42,40

37,30

0,189

0,196

0,170

Tabela 4. Parametri pokazatelja startnog ubrzanja

IME I PREZIME VRIJEME REAKCIJE 20m SNAGA IZ NISKOG STARTA VRIJEME NA 5m VRIJEME NA 10m VRIJEME NA 15m VRIJEME NA 20m PROSJEČNO TRAJANJE KONTAKTA 20m PROSJEČNO TRAJANJE LETA 20m PROSJEČNA FREKVENCIJA KORAKA 20m
Č. N.

0,170

8921

1,37

2,00

2,62

3,17

0,128

0,090

4,57

T. A.

0,222

5427

1,36

2,13

2,76

3,31

0,130

0,088

4,60

B. A.

0,199

2981

1,39

2,10

2,74

3,30

0,133

0,086

4,56

R. H.

0,206

2913

1,49

2,19

2,86

3,48

0,134

0,105

4,16

Č. A.

0,230

3253

1,48

2,20

2,88

3,47

0,140

0,088

4,36

Z. A.

0,192

4834

1,50

2,18

2,85

3,43

0,131

0,084

4,65

B. E.

0,570

2329

1,49

2,30

2,98

3,61

0,153

0,093

4,06

O.E.

0,591

1819

1,61

2,31

2,98

3,58

0,120

0,111

4,31

Tabela 5. Parametri ispitanika u progresiji dužine koraka*.

IME I PREZIME

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

Č. N.

114

118

127

140

152

161

168

180

183

192

189

199

199

B. E.

104

102

124

133

155

158

174

171

177

183

186

202

217

*Parametri sprintera sa boljim vremenom su označeni kružićima, a sprintera  sa lošijim vremenom na 20 kvadratićima. 

Dijagram 2 i tabela 17 progresije koraka, između ispitanika sa najboljim i najslabijim rezultatom na 20m, detektuju razliku  u progresiji koraka. U analizi progresije koraka izraženih u Z vrijednostimasu između sprintera sa najuspješnijim  rezultatom (N.Č.) i sprintera sa najneuspješnijim rezultatom (B.E.) sa testa na  20m iz niskog starta uočene su dvije osnovne razlike. Prva  – rezultatski kvalitetniji sprinter ima jednoličnu konstantnu progresiju bez velikih oscilacija, dok to nije slučaj kod ispitanika sa lošijim rezultatom. Druga razlika – kvalitetniji sprinter ima veće dužine koraka što je vjerovatno posljedica kvalitetnije i na višem nivou izražene elastične moći donjih ekstremiteta.

Tabela  6. Numeričke vrijednosti parametara elastične snage sprintera različitog rezultatskog nivoa

IME I PREZIME DJ25 DJ45 STIFF20

DJ25TKON

DJ45TKON

STIFTKON

Č. N.

47,70

43,40

36,50

0,147

0,165

0,160

B. E.

32,40

33,90

28,20

0.258

0.221

0.200

Legenda: Trajanje kontakta pri saskoku sa 25cm (DJ25TKON), trajanje kontakta pri saskoku sa 45cm (DJ45TKON), prosječno trajanje kontakta u stiffnes 20 (STIFTKON), prosječna visina odraza u stiffnes 20 (STIFF20), visina odraza nakon saskoka sa 25cm (DJ25) i visina odraza nakon saskoka sa 45cm (DJ45).

Dijagram 3. ukazuje na značajne razlike u nivoima posmatranih varijabli elastične snage. Kvalitetniji takmičar (N.Č.) ima niže  vrijednosti u varijablama: trajanje kontakta pri saskoku sa 25cm (DJ25TKON); trajanje kontakta pri saskoku sa 45cm (DJ45TKON); prosječno trajanje kontakta u stiffnes 20 (STIFTKON), što  predstavlja pozitivan pokazatelj tj. viši kvalitet elastične snage. Istovremeno isti takmičar ima više vrijednosti u parametrima prosječne visine odraza u stiffnes 20 (STIFF20), visini odraza nakon saskoka sa 25cm (DJ25) i visini odraza nakon saskoka sa 45cm (DJ45) što je također pozitivan pokazatelj kvaliteta elastične snage.

Evidentno je kako se ova dva ispitanika u nivou parametara elastične snage drastično razlikuju, u svakom od testova. Najveća je razlika između varijabli trajanje kontakta pri saskoku sa 45cm, gdje ispitanik broj jedan ima trajanje -1,0, dok ispitanik ima 2,0. Najmanja razlika je između varijabli prosječne visine odraza u stiffnes 20.

Tabela  7. Numeričke vrijednosti parametri startnog ubrzanja sprintera različitog rezultatskog nivoa

IME I PREZIME MVR20M MSN20M MNS5M MNS10M MNS15M MNS20M MTKON20M MTLET20M MFKOR20M
Č. N.

0,170

8921

1,37

2,00

2,62

3,17

0,128

0,090

4,57

B. E.

0,570

2329

1,49

2,30

2,98

3,61

0,153

0,093

4,06

Legenda: vrijeme reakcij 20m (MVR20M), snaga iz niskog starta (MSN20M), vrijeme na 5m (MNS5M), vrijeme na 10m (MNS10M), vrijeme na 15m (MNS15M), vrijeme na 20m (MNS20M), prosječno trjanje kontakta 20m (MTKON20M), prosječno trajanje leta 20m (MTLET20M), prosječna frekvencija koraka 20m(MFKOR20M)

Dijagram 4  i  tabela 7 ukazuju također na  velike razlike u  području pokazatelja startnog ubrzanja. Dijagram evidentno ukazuje na značajne razlike u nivou svih parametara dinamike trčanja na 20m kvalitetnijeg i manje kvalitetnog takmičara.

Kvalitetniji takmičar ima kraće vrijeme startne reakcije, izraženiju startnu snagu, brže (kraće) vrijeme pretrčavanja dionice od 5,10, 15m i 20m, niže (kraće) vrijeme kontakne faze i faze leta kao i veću frekvenciju koraka.

Tabela 8. Kroskorelacije  varijabli elastične snage i varijabli pokazatelja startnog ubrzanja 

TRAJANJE KONTAKTA PRI SASKOKU SA 25cm TRAJANJE KONTAKTA PRI SASKOKU SA 45cm PROSJEČNO TRAJANJE KONTAKTA U STIFFNES 20 PROSJEČNA VISINA ODRAZA U STIFFNES 20 VISINA ODRAZA NAKON SASKOKA SA 25 cm VISINA ODRAZA NAKON SASKOKA SA 45 cm
DUŽINA 1. KORAKA

-0,13

-0,30

0,30

0,04

-0,45

-0,33

DUZINA 2. KORAKA

-0,45

-0,37

-0,49

0,27

0,13

0,44

DUZINA 3.KORAKA

-0,11

-0,15

0,08

0,17

-0,53

-0,21

DUZINA 4. KORAKA

-0,26

-0,15

-0,19

0,35

-0,19

0,13

DUZINA 5. KORAKA

0,15

0,18

-0,04

0,14

-0,08

0,14

DUZINA 6. KORAKA

-0,11

-0,03

-0,15

0,19

-0,25

0,07

DUZINA 7. KORAKA

0,00

0,02

-0,07

-0,12

-0,36

-0,18

DUŽINA 8. KORAKA

-0,22

-0,18

-0,33

0,26

0,00

0,33

DUZINA 9. KORAKA

-0,41

-0,42

-0,37

-0,03

-0,30

0,03

DUZINA 10. KORAKA

-0,17

-0,11

-0,21

0,33

-0,11

0,24

DUZINA 11. KORAKA

-0,39

-0,39

-0,29

-0,17

-0,44

-0,18

DUZINA 12. KORAKA

0,06

0,13

-0,02

0,28

-0,21

0,06

DUZINA 13. KORAKA

0,25

0,34

0,36

-0,27

-0,79

-0,67

VRIJEME REAKCIJE 20m

0,52

0,78

0,15

-0,14

-0,18

-0,14

SNAGA IZ NISKOG STARTA

-0,53

-0,53

-0,49

0,09

0,48

0,57

VRIJEME NA 5m

0,54

0,58

0,39

0,47

0,07

0,09

VRIJEME NA 10m

0,70

0,74

0,40

0,01

-0,17

-0,24

VRIJEME NA 15m

0,73

0,74

0,46

0,05

-0,19

-0,26

VRIJEME NA 20m

0,75

0,74

0,49

0,09

-0,21

-0,26

PROSJ. VR. KONTAKTA 20m

0,63

0,47

0,55

-0,45

-0,61

-0,67

PROSJ. TR. LETA 20m

-0,02

0,15

-0,21

0,43

0,16

0,32

PROSJ. FREKV. KORAKA 20m

-0,49

-0,49

-0,28

-0,02

0,40

0,28

Analizom kroskorelacione matrice (Tabela 8.) između  seta varijabli elastične snage i  pokazatelja startnog ubrzanja može se potvrditi hipotetski stav koji pretpostavlja statističi značajne veze elastične snage i  sprinterskog trčanja.

Najvišu korelaciju imaju varijable trajanja kontakta dubinskog skoka 45cm sa vremenom reakcije na 20m  i iznosi r=.78 . Visoke identične korelacije na nivou r 0.74 sa navedenim  testom imaju varijable vremena trčanja na 10m, 15m i 20.

Približno istu korelaciju imaju i varijable trajanja kontakta dubinskog skoka 25cm sa vremenom trčanja na 10m, 15mi 20m.

Značajno visoka korelativna vrijednost je pokazana između varijabli visine skoka u oba testa  dubinskih skokova sa varijablama trajanje faze leta u trčanju dionice od 20m i to r= -0,61 i -0,67.

Može se konstatovati  da visina leta ispoljena nakon dubinskih skokova sa visine  od 25cm i 45cm ima visoku korelaciju sa dužinom faze leta u toku trčanja na 20m.  pa se može konstatovati da elastična energija ima visok  nivo uticaja u sprinterskom trčanju jer istezanje mišićno-tetivnog sistema (za vrijeme ekscentričnog rada mišića) prije prelaska na koncentričnu kontrakciju povećava silu kojom se izvodi sportski pokret jer, prema principu opruge, prethodno istegnuti mišićno-tetivni sistem pohranjuje u sebi određenu količinu elastične energije. Taj način mišićnog djelovanja omogućuje prijenos elastične energije, koja se pohranila u mišićima, vezivnom tkivu i tetivama. Tako se u odraznu akciju uključuje, pored hemijske energije, i elastična energija koja pridonosi većem impulsu sile na podlogu. ”Elastična snaga” je ključni element dužine koraka i stoga jedna od najvažnijih komponenti maksimalne brzine.( Seagrave, 1996; Vittori, (1996)

I u drugim ranijim istraživanjima ukazano je na visoku korelaciju između testova skočnosti i rezultata u sprinterskom trčanju (r = 0,676) (Zatsiorsky i Primakov,1969)

Prema tome, najveći doprinos ima dinamička sila, tj. sposobnost ispoljavanja najveće sile u uvjetima brzog kretanja. Mehanizam djelovanja ovog faktora na rezultate u trčanju očigledno je takav da će entiteti s većom relativnom dinamičkom snagom opružača nogu u jednakim uslovima imati duže korake, što dovodi do poboljšanja sportskog rezultata.

Zaključak.

Pojedinačnom analizom dinamike startne progresije zapažene su različite individualne strukture profila progresije dužine koraka.  Sprinter sa boljim rezultatom razlikuje od rezultatski slabijeg sprintera po jednoličnoj konstantnoj progresiju koraka bez velikih oscilacija i većoj dužini koraka. Individualni profili varijabli elastične snage takmičara različitog rezultatskog nivoa u pretrčavanju dionice od 20m pokazuju da kvalitetniji sprinter ima niže  vrijednosti u varijablama: trajanje kontakta pri saskoku sa 25cm (DJ25TKON); trajanje kontakta pri saskoku sa 45cm (DJ45TKON); prosječnom trajanju kontakta u stiffnes 20 (STIFTKON), što  predstavlja pozitivan pokazatelj tj. viši kvalitet elastične snage.

Analiza individualnih profila u području pokazatelja  startnog ubrzanja ukazuju takođe da sprinter sa boljim vremenom pretrčavanja dionice od 20m u odnosu na sprintera sa slabijim rezultatom ima kraće vrijeme startne reakcije, izraženiju startnu snagu, kraće međuvrijeme pretrčavanja dionice od 5, 10, 15m i 20m, kraće vrijeme kontakne faze i faze leta kao i veću frekvenciju koraka.

Ovi rezultati potvrđuju nalaze mnogih ranijih istraživanja koja su dokazala kako su navedeni parametri,  njihov visok nivo i adekvatan pozitivan međuodnos u osnovi rezultatske uspješnosti sprinterskog trčanja.

Analizom međuodnosa između elastične snage i varijabli pokazatelja startnog ubrzanja uočavaju se statistički značajne korelacije varijable dubinskih skokova sa varijablama sprinterskog trčanja. Najvišu korelaciju imaju varijable trajanja kontakta dubinskog skoka 45cm sa vremenom reakcije na 20m.  Visoke korelacije sa navedenim  testom imaju varijable vremena trčanja na 10m, 15m i 20. Približno istu korelaciju imaju i varijable trajanja kontakta dubinskog skoka 25cm sa vremenom trčanja na 10m, 15m i 20m.

Visina leta ispoljena nakon dubinskih skokova sa visine  od 25cm i 45cm ima visoku korelaciju sa dužinom faze leta u toku trčanja na 20m. Ovim se potvrđuje da je “elastična snaga”  ključni element dužine koraka i stoga jedna od najvažnijih komponenti maksimalne brzine.

Prezentirani zaključci apsolutno opravdavaju hipotezu, postavljenu u ovom istraživanju koje idu u prilog činjenici da  postoji statistički značajna povezanost elastične snage sa dinamikom ispoljavanja startnog ubrzanja.

Autori: Prof. dr. Nusret Smajlović,  Elmir Ćerimagić, Mr. Vahida Kozić

Literatura:

  1. Allerheiligen,B.,Rogers,R. (1995). Plyometrics Program Design. NSCA Journal,Volume 17,  Number 4. USA.
  2. Allerheiligen,B.,Rogers,R. (1995). Plyometrics Program Design. NSCA Journal,Volume 17, Number 5. USA.
  3. Antekolović, Lj., Žufar, G., Hofman, E. (2003). Metodika razvoja eksplozivne snage tipa skočnosti. U: D. Milanović., I. Jukić (ur.)  Kondicijska priprema sportaša,  Zbornik radova, Međunarodni znanstveno – stručni skup, str.219 – 223. Zagreb:
  4. Bellotti, P. (1991). A few aspects of the theory and practise of speed development. New
  5. Babić, V. (2005). Uticaj motoričkih sposobnosti i morfoloških obilježja na sprintersko trčanje. (Doktorska disertacija): Zagreb, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.
  6. Čoh, M., & B. Jošt (2000). Biomechanical characteristics of technique in certain sports.
  7. Čoh, M., Smajlović, N., i Tomažin, K. (2005). Caratterstiche cinematiche delle velociste durante la fase di accelerazione e la fase di massima velocita. Atletica Studi, 2004/4, 2005/1-2, 24-31,
  8. Likić, S., N. Smajlović (2009) Differences betwen groups of participants after athletic training. Proceedings of abstracts –The Firs International Symposium,  Sport-Tourism Health . – Pedagoški Fakultet – Bihać (ISBN 978-9958-594-02-1)
  9. Smajlović, N., Likić, S. (2008). Adaptivni potencijal realizovanih programskih sadržaja obučavanih atletskih disciplina. Homosporticus,(1) 64-70. ( ISSN 1512-8822)