„Živi teg“ je termin koji sportski akteri koriste kada žele da opišu rad sa opterećenjem u kome je rekvizit slobodni teg bez ikakvih sajli, poluga, kolutova, šina, opruga i bilo čega drugog što se nalazi u direktnoj ili indirektnoj vezi između vježbača i tega. Iz prethodno napisanog možemo zaključiti da je živi teg u direktnom kontaktu između vježbača i njega samoga, a u radu sa njim osnovni cilj vježbača jeste da se suprostavi gravitacionoj sili, određenom dizačkom tehnikom, s ciljem da se isti digne na propisanu visinu i zadrži u propisanom vremenu.

Ja kao atletski trener u svojoj trenažnoj tehnologiji , bez obzira u kojem trenažnom pravcu bio (u radu sa rekreativcima, profesionalcima ili u radu sa djecom), koristim živi teg i sve tehnike koje su zastupljene u radu sa živim tegom. U dosadašnjem radu sam uvidio da veliki broj trenera, naročito u fudbalu, košarci i tenisu, izbjegavaju rad sa živim tegom u cilju poboljšanja kondicionih sposobnosti, a da ne pričamo o rekreaciji. Siguran sam, da se živi teg više koristi u treningu naših sportaša, misleći na profesionalni sport, naročito prethodno navedenih sportova, da bi kondiciono stanje bilo znatno bolje i da bi zbog toga bili u stanju prirediti dosta bolji performans na borilištima. Upravo zbog zablude o živom tegu, pišem da bi iznio svoje mišljenje o živom tegu, njegovim benefitima, metodama obuke dizanja tegova, a i drugim manjim dijelom da bi razbio mišljenje pojedinaca kako je živi teg uzrok povreda, da je „opasan“ po vježbača i da ga treba izbjegavati u treningu. Za ovaj drugi dio razloga pisanja ovog članka, reći ću samo da je takav pristup i stav neznanje tih osoba u obuci i radu sa živim tegom i zbog toga svoje neznanje pokušavaju opravdati stavom kako je živi teg opasan i da je on uzrok povreda i kako isti ne treba koristiti u praksi.

Postoje razne tehnike i podjele/grupisanja u radu sa živim tegom, navesti ću osnovne i najefikasnije tehnike, koje su svrstane u dvije grupe, a to su:

Powerlifting tehnike
1. Čučanj (Squat)
2. Benč (Bench press)
3. Mrtvo dizanje (Deadlifting)

Weightlifting tehnike ili Olimpijske tehnike
1. Trzaj (snatch)
2. Nabačaj-Izbačaj (clean-jerk)

Gore navedene vježbe spadaju u grupu vježbi koju nazivamo kompleksne vježbe. Ovako se zovu jer uključuju veliki broj mišićnih grupa i potrebna je velika koordinacija (intermuskularna i intramuskularna) da bi se vježba izvela ispravno i u potpunosti. Sve gore navedene tehnike su od ključnog značaja u radu sa sportašima i rekreativcima. Na osnovu dosadašnjeg iskustva, zapazio sam, da bi neki vježbač mogao primjenjivati neku od navedenih tehnika mora imati dobru fleksibilnost (naročito karličnog pojasa), balans između agonista i antagonista po pitanju snage i mišićnu koordinaciju. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, jednostavno je zaključiti da vježbač mora biti u homeostazi bez ikakvih lokomotornih deformiteta, ukoliko želi ispravno izvoditi neku od gore navedenih vježbi, sa većim kilažama u cilju unapređenja svojih motoričkih sposobnosti. Obrnuto ovome, dolazimo do zaključka, ukoliko neka osoba ima neku manjkavost po pitanju fleksibilnosti (naročito karličnog pojasa), balansa između agonista i antagonista po pitanju snage i mišićne koordinacije, zbog čega ta osoba najvjerovatnije ima i neki deformitet, onda ta ista osoba može neku od navedenih tehnika koristiti kao integralnu vježbu, ali sa minimalnim kilažama ili sa drvenim palicama, u cilju unapređenja mišićne koordinacije, balansa između agonista i antagonista, a čime će direktno uticati na korekciju deformiteta na lokomotornom aparatu.

Želim napomenuti, da je vrlo bitno djecu, dok su još u senzitivnoj fazi, odnosno dok imaju još veliku sposobnost lakšeg i jednostavnog usvajanja novih elemenata, naučiti ovim tehnikama, iz razloga što će od toga imati u budućem radu veliku korist od primjene ove tehnologije u treningu. Naravno u obučavanju ovih tehnika treba se voditi računa o svim aspektima didaktičkih principa, jer ćemo samo na taj način u potpunosti imati uspješno obučavanje tehnika dizanja tegova.

Da bi vježbač mogao primjenjivati ova sredstva u svom trenažnom procesu mora poštivati sljedeće principe:

1. Biti u stanju tehniči ispravno izvesti vježbu,

2. Obezbijediti asistenciju, u slučaju nemogućnosti vježbača da samostalno i bezbjedno izvrši vježbu,

3. Osigurati sigurosne mjere prostora u kojem se vježba izvodi.

4. Progresivno i optimalno opterećenje.

Ukoliko se u potpunosti budu ispoštovali svi gore navedeni principi onda se nema potrebe „bojati“ živog tega i isti ne treba izbjegavati u trenažnoj praksi.

Prirodno je da čovjek više vjeruje nekim stvarima, kada vidi da te iste stvari koriste najbolji odnosno afirmisani sportaši, iz tog razloga u par videozapisa prikazat ću vam kako živi teg kroz razne tehnike koriste i najbolji.

Mnogo je koristi od primjenjivanja živog tega u treningu profesionalnih sportaša ili rekreativaca. Trening je, po jednostavnoj definiciji, proces kojim poboljšavamo svoje trenažno stanje, kojem ne dozvoljavamo da se adaptira već da progresivno raste. Da bi imali progres u svom treningu, moramo pristupiti ozbiljnoj trenažnoj tehnologiji sa ozbiljnim trenažnim sredstvima, od kojih je „živi teg“ sigurno jedan od boljih u polju snage.

Na osnovu svega navedenog, nadam se da ćete sad u svom trenažnom procesu korititi “ živi teg“, bilo da ste profesionalac ili rekreativac, jer se bez toga ne može biti atleta.

Napisao Elmir Ćerimagić-Ćera