Napisao Elmir Ćerimagić

Često ističem činjenicu da je svako zdravo i normalno rođeno dijete, dobilo potencijal da bude u životu sposobno. Koliko će biti sposobno isključivo ovisi od roditelja i okruženja u kojem se kreće.

Međutim nije to baš tako lahko kako zvuči. To dokazuju mnoga djeca i mladi današnjice koje srećemo u našem okruženju. Nikad više gojaznosti, deformiteta, motoričke nekoordinirnosti, nespretnosti i sličnih problema nije bilo kao danas. Shodno tome, nikad teži zadatak nismo imali vi roditelji, mi treneri i učitelji, da nam djeca ostanu sposobna, kvalitetno i funkcionalno razvijena kao što je to u današnjem vaktu. I sve će to biti teže i teže.

Zašto je to tako?

Sasvim jednostavno.

Zato što nam se djeca sve manje igraju. Vjerujte da je ovo najveći razlog. Ako analizirate dječiju igru prije 2000ih, zaključit ćete da se svako dijete bavilo atletikom na ulici, a da mi to nismo ni znali. U toj igri bile su uključene sve atletske kretnje, bacanja, skakanja, trčanja i kombinacije. U tom periodu djeca su učila dnevno 2 sata, a igrala su se svo ostalo slobodno vrijeme, danas je to obrnuto, ako je i tako.

Zato što tehnologija degradira dijete. Treba li ovdje išta spominjati? Evo da ne spominjem ekrane, spomenut ću samo flašicu iz koje djeca 2 do 5 godina piju vodu tokom ručka. To je flašica iz koje kap vode ne može da se prospe i da hoćete. Tu su filteri, tu su i mnoga druga razna čuda koja „olakšavaju“ djeci pijenje vode. A da djecu pustimo da nam vodu piju iz obične čaše i tako im omogućimo da razvijau male mišiće ruku i šake, preciznost, finu motoriku, više bi imali efekta. Ovu flašicu navodim kao najjednostavniji primjer, ima pored flašice dosta gorih „pomagala“ (ekrani, hodalice, sjedalice i slično) s kojima sputavamo dječiju motoriku.

Zato što su pogrešni i ubrzani ciljevi. Preopteretili smo djecu previše, od njih tražimo puno i u tom preopterećenju smo im isključili najbitniju stvar, a to je IGRA. Današnja djeca moraju da sviraju tri instrumenta, pričaju dva jezika, idu na razne sekcije, tri sporta itd. Nije to loše zamišljeno, al je to prerano, i u tom optrećenju često biva da djeca prerano odustanu i na kraju izgube i igru i sve druge vrijednosti i odu u negativnom pravcu.

Zato što su nam negativne sile (alkohol, droga, blud, erotika, popularizam na socijalnim mrežama) počele preuzimati djecu previše rano. Nekad je ovo bilo „normalno“ od osamnaeste godine. Danas se to spustilo na dvanest/trinaest godina. Zašto bi neko dijete ove dobi išlo na trening kad može u kafiću pušiti, surfati na mobitelu i ujedno sticati popularnost na internetu jer je to danas hit?

I znate li šta je najveći problem u svemu ovome? Najveći problem je što to mi ne primjetimo, što je to toliko lagano i stihijski ušlo u naš život da je to postalo normalno, a ono što je ustvari normalno, to je postalo abnormalno!!!!

E zbog toga se moramo boriti skupa da svemu tome odupremo kao što nikad dosad nismo morali. Najbolji način kako to možemo učiniti to je ovaj način, sport  i da vi roditelji slušate nas kineziologe kad vam kažemo pustite djecu da se sama razvijaju i da se sama probijaju kroz svoju opnu, onda ih pustite, nemojte za njih raditi njihove obaveze.

Znamo da nije lahko vodati djecu po treninzima, znamo da nije lahko ustajati vikendom rano i voditi djecu na takmičenja, znamo da je to sve i  skupo, znamo da je lakše dijete staviti u hodalicu i rahat piti kafu nego pustiti ga da puže, znamo da vam je i puna kapa svih drugih obaveza kojih imate.

Ali nema nam druge, mramo sve to činiti kako bi nam djeca OSTALA sposobna inače neće. Nemojte misliti da će to ostati po difoltu.

Vi roditelji koji ste se dosta toga odrekli i učinili za djecu, nemojte žaliti zbog toga, nastavite i služite kao primjer drugima kako treba. Jedino skupa možemo učiniti da nam djeca ostanu sposobna.

Ukoliko još niste odlučili gdje u septembru da upišete dijete, u koji sport, savjetujem vam da probate sa našom Atletskom školom.

Mi vam obećavamo da ćemo se potruditi da učinimo sve kako bi vaše dijete ostalo sposobno!

Budi atleta ba