U ranoj fazi dječijeg života, tijelo ima sposobnost da stvara nove masne ćelije. Te ćelije nastaju kada dijete unese višak energije kroz hranu, a ta energija se ne potroši, tijelo je skladišti u obliku masti. Djeca nisu svjesna šta je ispravno, ona samo guraju svoje granice, koje često i ne postoje, zato mogu jesti “kao ribice” i tako stvarati sve više masnih ćelija.
Roditelji često kažu: “Ma hajde, izdužit će se u pubertetu, izgubiće tu masu.”
Možda će izgubiti na težini, ali neće izgubiti broj masnih ćelija. A upravo je broj ćelija dugoročno veći problem nego njihov trenutni volumen!
Zašto?
Zato što se jednom stvorene masne ćelije ne brišu, ostaju u tijelu cijeli život. Samo se njihov volumen mijenja, zavisno od toga kako osoba živi. Zato dijete koje se u ranoj dobi goji, kasnije nosi teret, imaće veći rizik da ponovo postane gojazno, jer njegovo tijelo ima veći kapacitet za skladištenje masti.
Mišićne ćelije (vlakna), to je druga priča.
Dijete se rađa sa određenim brojem mišićnih vlakana. Taj broj se ne mijenja, ali ono što se mijenja jeste njihova veličina:
Atrofiraju ako se ne koriste (slabe i smanjuju se)
Hipertrofiraju ako se koriste (jačaju i rastu)
Ono što ide u korist mišićima je fenomen zvan mišićna memorija. Ako dijete nauči da trenira i bude aktivno, pa čak i ako napravi dužu pauzu, vrlo brzo će se vratiti u formu, jer se tijelo sjeća pokreta i jačine. To je ogromna prednost!
Roditelji moraju biti podrška, jer djeca još ne znaju šta je dobro za njih.
Budi atleta ba